Imovinska kartica nemirne putnice ili kako sam postala rock’n’roll zvijezda

Sjedim na plaži u Mandrama (egzotično mjestašce nedaleko od Novalje) i razmišljam kako u mojoj knjizi u nastajanju (ide vrlo despacito jer sam pre-ljenito) jedno poglavlje mora biti o mom poslu.

Da, poslu.

Ja radim, ne bi čovjek vjerovao, znam. Ali da, radim. Jer netko mora platiti sva ta lutanja po svijetu.
Dok ne nađem sponzora sa zlatnim lancem, škembom i dlakama na leđima. Onda ću samo putovati i neću ništa raditi. Možda eventualno budem influencerica.

No, vratimo se u realnost.

Bok, moje ime je Petra. Imam 33 godine i radim kao turistički pratitelj. Bože, kako to zvuči seksi!

Prije svega, da raščlanimo.

Ja nisam turistički vodič. Ne! Ja sam turistički pratitelj. To su dva različita pojma s kojima vas ovdje ne mislim zamarati, no čisto da se kolege vodiči ne nakostriješe kao purani, ovdje NE pišemo o turističkom vođenju već djelatnosti turističkog pratitelja. Hvala.

Tko je turistički pratitelj?

Turistički pratitelj je kako smo već konstatirali izrazito seksi zanimanje. U rangu rock’n’roll zvijezde.

Ne vjeruješ? Vidi.

Bilo da je riječ o inozemnoj gaži avionom ili pak domaćoj busom, uvijek imaš vjernu hordu obožavatelja koji te prate u stopu. Gdje ti okom, oni skokom.
Kada im se obraćaš činiš to najčešće putem mikrofona, baš kao i Elvis Presley svojoj publici. A onda pričaš, pjevaš, ma što te volja. Jer obožavatelji te vjerno slušaju.
Neki čak i zapisuju što govoriš. Žele se slikati s tobom za uspomenu. Jer toliko si dobar. I ego ti je najveći.
Dok ne zajebeš i odvedeš ih u krivu ulicu. Ali dobro, nećemo sad o detaljima…

Poanta je da smo face.

Unatoč svim super privlačnim stvarima koje nosi ovo zanimanje, nisam nikad mislila da ću kada narastem biti turistički djelatnik.
Policajka da, zločesta učiteljica da, direktorica uspješne firme da, pevaljka da, no ne i turistički pratitelj.
Iskreno, nisam ni znala do nedavno da takvo što postoji.

Moja majka još uvijek čeka da se priberem i nađem posao jer ga nemam.
– To što vodiš ljude po svijetu ti zoveš posao?
– Ok, Petra ajde putuj još do 2020-te (ne znam zašto baš ta godina, bit će zato što je lijepo okrugla), a onda te molim da nađeš posao.
– Do kada se misliš ovako zaje….?

Pa ipak, eto me.

Posao stručnog suradnika u financijama u osiguravajućem društvu zamijenila sam s putovanjima.

Ispočetka sam imala dosta ušteđevine od “ozbiljno-odraslog” posla u financijama, no nakon godine dana intenzivnih putovanja i čistog hedonističkog besposličarenja shvatila sam da će mi novci još trebati u životu.

Tako sam počela tražiti načine kako spojiti putovanja i novce koji život znače.
Čisto slučajno, kako to kod mene oduvijek biva, naišla sam na oglas jedne turističke agencije u Zagrebu o tečaju za turističke pratitelje.

Tko su ti?, pomislim.

Jesu li to oni smiješni ljudi koji nose razne štapove / zastavice i mašu njima turistima dok pričaju o postignućima Aleksandra Velikog?

To nije teško. Pa to bih mogla biti ja.

Povijest i zemljopis oduvijek rasturam, pomislim skromno. Napokon ću moći iskoristiti sav potencijal svog gromoglasnog jezika. Glasna, lajava. Društvena. Putujem besplatno. I još zaradim. Ma kao stvoreno za mene, stari moj. To sam ti ja.

Tečaj za turističkog pratitelja

Tako samouvjereno i rasturih taj tečaj. Bez lažne skromnosti. Jer zašto biti skroman kada znaš da si dobar.

Možda nisam bila najbolja ali svakako, bez premca, najglasnija jesam. Dok su druge vodičke kokodakale uz pomoć mikrofona i raznih sličnih pomagala ja sam samo podigla decibele na bolji auto-tuning, i bez problema odgalamila sve u facu svojoj grupi slušača.

Čak mi rekoše da držim govore kao Fidel Castro, što sam primila i pamtim kao nadasve velik kompliment.

Uvijek sam bila pripremljena do u najdetaljnije gluposti. Jer mene zanima sve. Pa kada kreneš u povijest Marije Terezije ili Josipa II ne staješ tako lako. Pročitaš sve što je ikada napisano. I pogledaš sve dokumentarce i emisije o njima ikad snimljene.

Ubaciš neku foru, budeš drag i ljubazan prema svima, i eto ti ga. Posao odlično odrađen. Dnevnica zarađena. Guzica puta vidjela.

U početku je bilo tako. I imala sam sreće da sam zaista imala puno posla. Uskrs u Londonu, Prvi maj u Parizu, Advent u Beču. Nitko sretniji od mene.

Sve dok nije došlo do zasićenja.

Zašto nadrkani ljudi putuju?

Hrvati.
Hrvati koji putuju.
Jer treba više išta dodati?

Nevjerojatno je koliko Hrvata koji putuju već na sam put dolaze nadrkani. Odnosno nadrkane. Posebno ako putuju s muževima. Njima većinom treći dan bude neugodno pa samo šute i jedva čekaju da se vrate doma. U svakodnevicu, bez nje, u prvu birtiju nakon posla. Po ponoći, dok ona ne zaspi pa da može mirno doma.

Što više radim s ljudima, sve manje ih razumijem. Posebno takve nadrkane žene.

Bože zašto takvi ljudi putuju?!

A bome ih ima. I većinom imaju love. Ali paze na svaki cent. Živčane su prije i poslije jutarnje kave. Ništa im ne odgovara. Hoteli su očaj. Hrana koma. Vodiči bože me sačuvaj. Program puta za ubiti se.
I sve će ti to dat do znanja svaki dan po nekoliko puta.
Dok muž šuti. Jer dovoljno je da me pogleda i jasno mi je što želi reći.

– Izdrži još dan dva s njom molim te. Oprosti joj što je psihički nestabilna.
– Vidi mene, ja se s time svaki dan moram boriti…

Majmun.

Ima naravno i težih slučajeva. S ovakvima se naučiš nositi.

Najgori su oni baš pravi psihički bolesnici. Koji prijete opako. I tebi i agenciji i grupi. Bombama, potrganim kočnicama i raznim drugim pirotehničkim stvarima. Najčešće radi gluposti. Ili bez razloga. Pa se ti nosi s takvom budalom dva tjedna na Tajlandu. Brojiš dane kada ćeš ga ugurati u taj avion za Zagreb i nikad više čuti ni vidjeti u životu.

Znam što sad mislite, bilo koji posao u kojem radiš s drugim ljudima mora biti barem malo zajeban.

Jer ne radiš s excel tablicom po kojoj možeš lupati i pisati što želiš već s ljudima, koji su ipak malo problematičniji.

– Ljudi su svinje, Perice !

Da, to mi je u potpunosti jasno. Samo (dozvolite da se ponovim) zašto baš takvi putuju? Čemu? Bolje da taj novac ostave kod psihijatra. Ili bilo kojoj drugoj ustanovi koja im može (ako može) pomoći.

I naravno da se čovjek zasiti onda takvih putovanja.

Jer putovanje postane posao. I to često naporan, prenaporan posao. Psihički, naravno.

Ali ipak… i bude ti super!

Onda se s godinama (ako ne pukneš i vratiš se dobrom, starom, tihom Excelu) naučiš nositi baš sa svime time i postane ti ok.

Počneš čak i guštati. Jer iskustvo čini čuda. Kao u svakom poslu. Postaneš pravi nediplomirani psihijatar. Recepte ne mogu propisati, ali zato dijagnoze bacam kao od šale.

Nadrkane žene (iako se i dalje pitaš kada god je pogledaš, zašto ti pobogu putuješ???) naučiš tako lijepo, na najljubazniji način, staviti gdje im je mjesto da čak i one zašute barem na dan, dva (ovisno o težini nadrkanosti).

Ubiti toliko ti postane dobro da počneš sklapati dugotrajna, čak i doživotna prijateljstva s nekim od svojih gostiju.

Izađeš i van s njima, popijete, ludujete, radite svašta nešto. Zaljubite se, ljubite… i radite sve ono što i druge rock’n’roll zvijezde sa svojim obožavateljicama. I bude ti super.

Toliko da se pitaš, da li mama ima zaista pravo, zar je ovo posao?

Je, jer novac je v džepu.

Novac v džepu

Sad kad sam velika cura, ne vodim, pardon, pratim, ispod 100 eura po danu. Kako uglavnom vodim daleka putovanja, od u prosjeku 2 tjedna, zbroji koliko zaradim.

Lijepo, je l’ tako?

Plus dodatna kuna, dvije od provizije iz dućana, restorana i sličnih mjesta gdje dovedeš grupu na shopping, jelo i ostale divote kojima možeš podebljati novčanik.

Vrlo rijetko naši dragi Hrvati ostave i koji euro za tog ubogog vodiča, pardon, pratitelja. Ali, zaista, vrlo rijetko.

Turističke agencije u Hrvata

Turističke agencije u Hrvatskoj su priča za sebe.

Naravno, samo zarada je bitna. Neorganiziranost, posebno onih većih, je na zavidno iznenađujućem nivou.

Briga za pratitelje nikakva. Vrlo slično kao i za same putnike. Čast iznimkama, ali većina agencija su ništa drugo doli čisti manijakalni grebatori para.

Ovako lijep stav prema agencijama me zasigurno neće dovesti do više posla. Ali to su činjenice. Čemu lagati kada je tako.

Tako često završiš bez sobe, jer nitko nije vodio brigu o tome da će grupa od 20 ljudi na Baliju trebati pratitelja.
Ili pak dijeliš sobu s nekim od svojih gostiju. Tako da se ni minute u danu ne možeš malo odmaknuti u svoju osamu.
Ili pak organiziraš izlete i pola programa putem, u hodu, jer agencija nije učinila ništa po tom pitanju. A gosti očekuju sve što im je ispričano kada ih se nagovaralo da uplate aranžman.
Pa se ti snalazi miško, kako znaš i umiješ.

Dobiti posao u nekoj od agencija u Hrvatskoj uopće nije lako. Jer u Hrvatskoj ide sve po sistemu mita, veza i korupcije pa tako nije ništa drugačija priča ni s turističkim agencijama.

Kada danas razmišljam o svom putu u ovome poslu, moram priznati da sam imala zaista puno sreće da sam se uspjela tako lijepo freelance uguziti u svaku agenciju koja mi je bila na radaru.
Bez ikakve veze.
Bez pomoći majke ili strica iz Njemačke.
Sve sama.
Nek se zna.

Može se!

Licenca za turističke pratitelje ili peri lovu papirom

Svaki turistički pratitelj u Lijepoj Našoj mora imati licencu odnosno komad papira na kojem piše da je položio ranije spomenuti tečaj za turističkog pratitelja.

Nekada te licence nisu postajale. Kao ni tečajevi za pratitelje. Sve je to naknadno kreirano kako bi se utrpalo još malo novaca u agencijske guze koje takav tečaj organiziraju.

Danas zakon propisuje potrebu za istim, pa me pardonirajte kada kažem da je to izmišljena kreacija. Jer što je u zakonu, sveto je. I for real. 

Romantični završetak

Kako god bilo, uz sve negativne i pozitivne strane koje ovaj posao nosi, raditi se mora.

Ovaj posao donio mi je neke od najljepših priča.

Ovaj posao donio mi je neka od najljepših prijateljstva. Diljem svijeta.

I najintenzivnijih ljubavi, da budem fina.

On je danas dio mene. I dio nekih od najljepših putovanja.

Zato mislim da je zaslužio dio u mojoj knjizi u nastajanju. Što vi mislite, lipi moji?

Odo se bućnut u more. Upeklo je. Long live rock’n’roll. And the Queen, of kors.

About the Author / Petra

Petra. Poglavica nemirnog duha i još nemirnijih nogu. Blesava. Preglasna. Jednom se živi sistem djevojka. Putuje, fotka, snima i piše. Za Vas.

10 Comments

  • Zvone

    Super post prije kupanja 😀 Cak se covjek i nasmije.

    Vrijeme za vlastitu agenciju?? 🙂

    • Petra

      Hvala! Ovo je jedan lako-sarkastično-satirični prikaz mojeg izrazito “seksi” zanimanja. Drago mi je da ti se sviđa.

      Mislim da će agencijski dio pričekati, ako uopće i dođe do njega. Bila bi to jedna nadasve luda agencija. Teško bi bilo ljude uvjeriti da sam pouzdana za organizaciju neke normalne ture 😀

  • Ovo s nadrkanim Hrvatima na putu si tako dobrooooo opisala. Potpuna istina. Kad letiš negdje iz Azije u Dohu….sve super, sve pet….neki fini ljudi, propustit će te na prolazu, nasmijati se itd….ALI kad sjedneš u Dohi za Zagreb i kad se ukrcaju “naški” ljudi, dođe mi da izađem….To je nadrkano, to je nervozno, to lupa koferima, odere te ruksakom po faci….e, to su divljaci. Pozdrav, Petra 😉

    • Petra

      To je nadrkano, to je nervozno, to lupa koferima, odere te ruksakom po faci 😀
      Nasmijaše me ženo dobro. Ah da, ne znam zašto je tako, ali drago mi je da nisam jedina koja je primjetila tu našu ne toliko divnu stranu. Bit će bolje, nadam se 😉

      Cheers!

  • Anonymous

    A da vodis ture hrvata po golom otoku pa ih kao slucajno zakljucas u neku prostoriju. Drzis ih na kruhu i vodi dok se ne opamete (na zalost to bi trajalo par generacija) 😀

  • Ana

    hahaha odličan tekst, ja bi vrlo rado putovala s tobom, tj. bila tvoja ovca… XD a ako ikad otvoriš svoju agenciju, mogu raditi za tebe pliizzz??!! 😀 Pozdrav!!

    • Petra

      Draga Ana,
      ja obooožavam ovčice, posebno na ražnju 😀 zato dođiiiii 🙂
      Ma naravno da možeš, primam sve na minimalac, jer za više nećemo imati he he he
      Pusa veeelika!

      • Ana

        hahaha nema problema, ako ćemo zajedno skitati okolo, meni ne smeta ni minimalac hahah

  • Teodora

    Divna zena! Kako me uvijek nasmije bilo koja tvoja objava/prica! Obozavam putovat’ ,i mislih isto u agenciji da se zaposlim kao “vodic”, ali bas zbog tih nasih drkadzija se predomislih. Nisu samo Hrvati takvi,i Srbi i Bosanci su 🙂 Da ne pricam o Crnogorcima 😂 Gdje god da sam putovala kao turista,nasi ljudi mi umali zgade put! Srecno,Petra,jedva cekam tvoju knjigu! 😚

    • Petra

      Draga Teodora,
      Hvala ti na komentaru, baš me razveseli ženo!
      Ha ha ha ma nemoj odustajati, super je to posao, neće se nas nadrkane babe i phihopati tako lako riješiti 😀
      Hvalaaaa draga na ovom za knjigu, kada izađe tebi primjerak ide među prvima!
      Cmok

Leave a Reply

Your email address will not be published.