Sve o Japanu

Piši sve o Japanu! Vi zatražiste, pa ja napisah.

Sve servisne informacije i druge bitne crtice o Japanu. Za ugodan i bezbrižan put. Osim tajfuna, potresa i drugih prirodnih nepogoda, tu vam moje piskarije neće pomoći. Tada se možete jedino obratiti dragom Bogu. Ili Dalaj Lami.

Let do Tokija

Austrijska kompanija Austria Airlines ima super letove do Tokija, uz presjedanje u Beču. Cijene povratnih karata se kreću od oko 400 EUR.

Ja sam u lipnju ove godine gledajući gdje pobjeći na 10-tak dana, preko Skyscannera naišla na valjda neku last minute akciju i povratnu kartu kupila za okruglih 400 EUR. Preko Austrijanaca. Mislim da je to ok deal.

Viza za Japan

Viza za boravak do 90 dana NIJE potrebna za Hrvatine.

Prijedlog plana puta

Ili ukratko što ne propustiti nikako:

Tokio – Osaka – Kyoto – Fuji (uz barem jednu noć u tradicionalnom ryokanu) – Tokio.

Dolazak u Naritu

Formalnosti nakon slijetanja u zračnu luku Narita su nevjerojatno smooth. Onako kako to i biva u Japanu. Sve po PS-u. Brzi, efikasni i stopostotno predani poslu djelatnici rješavaju 200 – 300 putnika na imigraciji u nekoliko minuta. Radi svega njih troje, maksimalno četvero. Nema ništa fjaka mi je. Ae. Radi i šuti. I budi sretan. Duboko u sebi.

Nego…

Tokio ima dvije zračne luke. Hanedu i Naritu. Vi ćete, kao i ja, vrlo vjerojatno sletjeti na Naritu preko koje se odvija većina internacionalnih letova. Narita je udaljena čak 60 kilometara od Tokija. S terminala 1 i 2 voze vlakovi do Tokija i drugih gradova. Terminal 3 je uglavnom namijenjen low budget avio kompanijama. Svi terminali su povezani free shuttle busevima.

Vlakovi & JRP

Ima li išta ljepše od brzih vlakova u Japanu? A bome i skuplje…

Krenimo redom.

Po dolasku u Naritu bila sam izgubljena jer naravno nisam se pripremila apsolutno nikako za put. Jebem ti moj ‘go with the flow’ sistem u takvim situacijama.

Ono što sam znala je da moram nekako svoje debelo dupe dovući do Kyota. Da. Do Kyota.

Po dolasku u Naritu, nakon 11 sati leta od Beča ja nisam imala, pametnica, kao i svaki čovjek s tri zrnca u glavi u planu otići do Tokija, u hotel, već sam produžila za Kyoto. Još nekih tri sata vožnje vlakom do moje konačne destinacije. Zašto? Nema odgovora za takvu bistru organizaciju.

Uglavnom…

Da biste u Japanu najjeftinije prošli što se tiče vožnje vlakovima predlažem da kupite po dolasku u Naritu – JAPAN RAILWAY PASS. JRP možete kupiti u trajanju od 7, 14 ili 21 dan, ovisno o dužini boravka. Ja sam kupila za 7 dana s obzirom da sam zadnjih pet dana ostavila samo za Tokio i bivanje po japanskim birtijama.

Cijena JRP za 7 dana iznosi 33.000 Yena ili ti 300$ za neograničenu vožnju sa skoro svim vlakovima po zemlji (uključujući brze bullet vlakove).

Inače, cijena karte u jednom smjeru od Tokija do Kyota za bullet vlak (365 km prijeđe za 2 do 3 sata) dođe oko 13 – 14.000 Yena tako da se JRP stvarno isplati, posebno ako planirate ići i dalje od Osake, do Hiroshime ili pak na sjever zemlje.

JRP uključuje i vlak od Narite do samog Tokija.

Više informacija o JRP pronađi OVDJE.

JRP ured u Nariti se nalazi na -1 nivou, daklem kada pokupite bagaž s te razine se spustite stepenicama na -1 i tamo ćete ugledati njihov ured. Velik je, nećete ga promašiti.

Kartu koju ćete dobiti morate pokazati djelatnicima na ulazu u kolodvor svaki puta kada idete na bilo koju stanicu tako da je UVIJEK NOSITE SA SOBOM.

Jezik

Engleski gotovo NE govore. Nešto malo u hotelu i na ostalim turističkim mjestima, no to je sve toliko loše i malo da nije vrijedno spomena. Svi znakovi u javnom prijevozu i oznake na ulicama imaju natpise na engleskom.

KANPAI znači živjeli. To je sve što će vam trebati. 😉

Utičnice

Američki tip (s dvije rupe).

Smještaj

Smještaj u Japanu je poprilično skup. Kako sam ja kupila avio kartu u zadnji čas, tako je i smještaj bio preko 80% popunjen. Od Tokija do Kyota.

U Kyotu sam se odlučila za privatni smještaj koji funkcionira na japanski način, odnosno vrlo efikasno. Nakon rezervacije smještaja preko neke od stranica (ja sam na booking.com našla najbolju ponudu ovaj put), dobiti ćete na email kod ili ti šifru. I time ćete otključati sef kada dođete do smještaja u kojem će biti ključ od vaše sobe uz sve dodatne upute.

O mom smještaju u Kyotu vidi više OVDJE.

U Tokiju sam bila u hotelu MYSTAYS Higashi Ikebukuro , vidi više OVDJE.

Dok ste u Japanu, ako imate viška novčića, svakako preporučujem da provedete barem jedno noćenje u tradicionalnom japanskom RYKONU. Njih možete naći i u svim većim gradovima no za 100% iskustvo i najbolji doživljaj preporučujem da pogledate neki od brojnih u blizini planine Fuji.

Prijedlog za smještaj u Kyotu: Gion četvrt

Prijedlog za smještaj u Tokiu: Shinjuku četvrt

Najbolje vrijeme za posjet Japana

Proljeće i jesen. Točka. Ako ste ja ići ćete krajem lipnja kada počinje kišna sezona. I kada trešnje i ostala pupava drveća više ne cvatu. Japan je poznat po njima, zato je najbolje ići u proljeće. Da doživite tu ljepotu. Ili jesen, isto je pupavo i lijepo. Tako kažu.

Ako se odlučite za najposjećenije doba, proljeće, posebno travanj, budite spremni na nešto veće gužve od uobičajenih kao i da vodite računa o rezervaciji smještaja unaprijed, kako biste našli koliko toliko povoljne opcije koje brzo budu rasprodane.

Stvari koje je dobro znati prije puta

  • Pušenje je zabranjeno na ulicama, postoje posebno ograđeni prostori gdje se može pušiti
  • Mjenjačnice primaju i eure i dolare, ja sam imala eure pa sam njih mijenjala u Yene
  • Supermarketi i manji dućani kao što su 7-Eleven, FamilyMart ili Lawson su Bog u Japanu, u njima možete kupiti od sushia do tjestenine bolonjez ili najukusnijih punjenih peciva i palačinka na svijetu
  • Google Map ili neku od mapa koju možeš instalirati prije pa će ti raditi bez interneta kao što je aplikacija maps.me je obaveza. Inače ćeš doslovno biti izgubljen u prijevodu.

Kyoto

Kyoto je super. Za ozbač. Potpuno drugačiji. Kao iz reklame za Snickers u kojoj Mr. Bean skače po krovovima.. pisala sam o tome, vidi putopis OVDJE.

Stari dio grada je najinteresantniji. Prepun starih kućica i pagoda, od kojih je najpoznatija – Yasaka-no-to Pagoda. Uličice uokolo pagode su prepune ljudi ali svakako vrijedi istražiti četvrt u kojoj možete naći još bezbroj hramova. Ja sam posjetila dva i odustala od njih. Lijepo je to, nemojte što zamjeriti, no nakon dva tri posjećena svi su mi bili isti i izgubila sam volju tiskati se u redu da bih obišla još koji. Rađe sam to vrijeme iskoristila za bezglavo lutanje po starom dijelu grada i ispijanje piva s fejk gejšama u Irish pubu.

Ako ste baš hram geek preporučujem još posjetiti: Kinkaku-ji Temple i Kiyomizu-Dera Temple

U tom starom dijelu grada se nalazi Gion, poznata gejša četvrt u kojoj možete otići na skupocjenu večeru u jedan od brojnih tradicionalnih restorana u kojima će vas služiti te lijepe djeve. Ili možete, ako niste pri jenima, stokati gejše po ulici kao pravi paparazzo. Uobičajeno oko 9, 10 navečer idu doma iz restorana pa ih lako možete uočiti i “trčati” za njima.

U Gionu, na sjevernom dijelu, prema kanalu, možete pronaći puno fora kafića čak i pubova kao i restorana, u kojima možete vidjeti gejše i lokalne djevojke koje se pretvaraju da su gejše kako izlaze na cugu s frendicama. Zgodno je to. Ostavite si vremena za uživanje i promatranje lokalnog života, nemojte samo trčati uokolo.

Gdje god bila uvijek ne preskačem lokalne tržnice. Tako sam u Kyotu posjetila najveću i najpoznatiju Nishiki market koja je iskreno presterilna za moj ukus. Sve je posloženo kao da prodavači pate od najžešćeg OCD-a, a podovi čišći nego kod mene doma. Nije to tržnica, sori. Ali ok je ako želite dobiti barem malo uvid u njihove lokalne proizvode ili pojesti neki snack.

Što ne propustiti u blizini Kyota?

1. Šuma bambusa

Ako ste u Kyotu nemojte nikako propustiti Bamboo forest ili ti po naški šumu bambusa. Ne bih je baš nazvala šumom, više avenijom bambusa ali svakako je jedinstvena. Avenija je duga oko 100 metara i uz nju se proteže šumovito mnogo visokih bambusa.

S obzirom da je to jedna od najposjećenijih lokacija u gradu, ako želite izbjeći 15622 drugih jedinki na aveniji, i želite savršenu Instagram fotku bez ljudi, onda morate doći do 7 ujutro na aveniju. Do 8 je još ok, a onda lagano kreće sve više posjetitelja. I to je onda koma.

Ime šume: Arashiyama Bamboo Grove

Ulaz: besplatan

Kako doći do šume?

Sa centralne stanice u Kyotu (Kyoto station) uzmite JR SAGANO liniju i vozite se nekoliko stanica do Arashiyama stanice. Kada dođete na stanicu hodajte oko 10 minuta do šume, put je dobro označen. Linija je JR što znači da je uključena u JRP (Japan Railway Pass).

Doživljaj ocjena: 4/5

2. Fushimi Inari Taisha hram

Znaš onaj nepregledan niz narančastih torija ili ti vrata koja se uobičajeno nalaze u japanskim svetištima? E to mjesto se službeno zove Fushimi Inari Taisha. Ovdje možete vidjeti i nekoliko hramova no oni nisu toliko zanimljivi kao što je prolaziti kroz 4 km dug tunel narančastih torija.

Ulaz: besplatan

Kako doći do hrama?

Od centralne stanice u Kyotu (Kyoto Station) uzmi JR Nara liniju sve do Inari stanice. Ukupno 2 stanice. Odmah po izlasku iz vlaka vidjet ćeš kompleks. Linija je JR što znači da je uključena u JRP (Japan Railway Pass).

Doživljaj ocjena: 4/5

3. Osaka

Nažalost iznenadni potres koji je pogodio Osaku odgodio je moj plan za posjet no svakako preporučujem da izdvojite dan ili čak i koju noć za boravak u ovom guba gradu. Žao mi je da sam ga propustila. Udaljen nekih 40 km od Kyota, uključen je u JRP liniju.

4. Nara Park (ili tamo gdje je jelenko)

Kaže Wikipedija: “Prema legendarnoj povijesti Kasuga-taisha, mitološki bog Takemikazuchi stigao je u Naru na bijelom jelenu kako bi zaštitio novoizgrađeni glavni grad Heijō-kyō. Od tada se jeleni smatraju nebeskom životinjom koja štiti grad i državu. Pitome srne lutaju gradom, posebno u Nara Parku. Prodavači prodaju “shika sembei” (keksi za jelene) posjetiteljima, tako da se može uživati ​​u hranjenju jelena.”

Svi želimo posjetiti Naru kada smo u Japanu kako bismo vidjeli te božje jelenke. Ima ih na tisuće. Kao i ljudi kada sam ja bila. Gdje god sam se okrenula vidjela sam nepregledan broj ljudi. Horde ljudi. Kad smo kod toga, evo ide jedan tip.

TIP: probajte izbjeći posjet većim i poznatijim turističkim znamenitostima u Japanu za vrijeme vikenda kada i sami Japanci obilaze iste kao i mnoštvo škola koje čoporativno odlaze na izlete.

Osim jelena u Nari možete vidjeti mnoge hramove, jezero, ali i ostale znamenitosti s obzirom da je jedan od najstarijih gradova u zemlji, nabijen raznim kulturnim sadržajem pod zaštitom Unesco-a. Ja nisam imala volju po vrućini i takvim gužvama obilaziti isti, nije me se nešto dojmio.

Jeleni su ful slatki, ali samo radi njih ne morate ići u Naru. Ja sam turbo ludi obožavatelj životinja pa gdje su one moram ići i ja. Slatko je kako ti se poklone prije nego što im daš hranu. Kao prava gospoda. Naučili Japanci i životinje da budu kulturne.

Ime lokacije: Nara Park

Ulaz: besplatan

Kako doći do Nare?

Nara je udaljena 35 km od Kyota. Od centralne stanice u Kyotu (Kyoto Station) uzmi JR Nara liniju sve do Nara stanice. Imaš brzi (45 min) i nešto sporiji lokalni (70 min) vlak na JR Nara liniji, piše t na ekranu ispred perona koji je koji.

Linija je JR što znači da je uključena u JRP (Japan Railway Pass).

Kada dođeš u Naru (Nara station) vidjet ćeš na samom kolodvoru veliki turistički kutak / info pult i blagajnu gdje ćeš dobiti sve informacije kako doći do Nara Parka. Možeš i hodati do parka od stanice, nekih 20-30 minuta ili uzeti bus kao što sam ja. Autobusna stanica je odmah po izlazu s kolodvora. Bus broj 2 vozi kružno od kolodvora kroz grad do parka po cijele dane. Cijena karte iznosi 210 Yena po osobi u jednom smjeru.

Doživljaj ocjena: 3/5

Tokio

Tokio je svijet za sebe. Obožavam taj grad. Tu gradusinu. Najveću metropolu na svijetu. Obožavam. Pročitaj moj doživljaj grada u putopisu OVDJE.

Ono što trebate znati prije odlaska u Japan i planiranja broja dana u Tokiju da vam za sam Tokio ni mjesec dana nije dovoljno. Možda je za istražiti jednu od brojnih četvrti ali za istražiti sve ili barem većinu toga za Tokio trebaju mjeseci i godine. Toliko je nabijen. Toliko je impresivan, Toliko je intenzivan. Luuud! Jedinstven! Svoj! Tko ga ne bi volio?!

Četvrti koje nikako ne smijete propustiti:

  • SHIBUYA – četvrt poznata po golemom pješačkom prijelazu. Fora je za vidjeti. U prijelazu možete uživati s prvog kata Starbucksa koji gleda na njega. Uz to četvrt je puna dućana, tematskih kafića raznih vrsta (od Alise u zemlji čudesa do kave s ježom ili sovom)
  • AKIHABARA – čisto slučajno sam otišla u tu četvrt i oduševila me. Poznata po svojim high tech i gadgets dućanima. Kao i po brojnim zgradama prepunim raznih igara i automata. Japanci su luuudi za automatima svih vrsta, posebno onih igraćih. Ovdje su mi super i razni geek dućani u kojima se prodaju razne figurice iz manga stripova. Da vidiš sa kojom strašću se pristupa stripu, a tek heroini iz stripa? Uff…
  • SHINJUKU – jedna od najvećih četvrti i definitivno naaajluđih. Ovdje je sve, od ROBOT RESTORANA (totalni trash show koji morate vidjeti) do raznih lady boy i francuska sobarica stil kafića i barova, kao i preludih ulica osvijetljenih neonskim svjetlima. Jednostavno se izgubite tu. Posebno navečer! Samo pazite gdje ćete završiti. 😀 Nemojte propustiti cugu u GOLDEN GAI ili ti PISS ALLEY.
  • ASAKUSA – stari dio grada, s hamom koji je nebitan, već su fora razni lokalni restorani, sa super cijenama i japanskim šljakerima koji poslije 86 sati rada dolaze ovdje nešto pojesti i zarundati u hektolitrima pive.

Što me se NIJE dojmilo, a svi pričaju o tome: 

  • Tokyo Tsukiji Fish Market – u četvrti TSUKIYI. Možda sam došla prekasno, no ogromne tune o kojima svi govore nisam vidjela. Da ih vidiš moraš biti oko 5 ujutro na tržnici i navodno za poznatu aukciju tih istih ribetina moraš rezervirati mjesto jer je ograničen broj turista koji mogu prisustvovati. Jeftin, a dobar sushi nisam pojela, jer je ispred svakog restorančića (Svi su mali, u pravom japanskom điru) bila repčina pa mi se nije dalo čekati.
  • Yoyogi Park i Meiji Shrine – u četvrti HARAYUKU. Ništa posebno, iskreno.

Metro u Tokiju

Apsolutno će vam trebati metro dok ste u Tokiju. Meni osobno vrlo jednostavan za koristiti. Pogotovo ako ga usporedim s autobusima.

Prije svega trebate znati da postoje TOEI SUBWAY (ima ukupno 4 linije) i TOKYO METRO (ima ukupno 9 linija). Za njih se kupuje posebno karta no mislim da će vam, kao i meni, uglavnom trebati Tokio metro pa se ne morate previše zamarati s drugim kompanijama.

Na ulazu u svaki metro postoje automati na kojima možete kupiti kartu za metro. Postoje i djelatnici, ali vjeruje te, bolje i brže ćete se sporazumjeti sa automatom koji “govori” engleski. Dakle, prvo stavite na engleski jezik, odaberete broj putnika, potom odaberete koju kartu želite (niže više o tome) i umetnete kovanice ili novac kako biste platili te pričekate svoju kartu i ostatak novaca. Nije teško.

Koju kartu odabrati? 

  • SINGLE TICKET – ili ti karte za jedan smjer, za doći od točke A do točke B. Ovisno o broju stanica između te dvije točke se kreće i njezina cijena. Od nekih 170 – 240 Yena. Cijenu možete vidjeti i na samom automatu kada odaberete konačnu stanicu na kojoj ćete izaći. Ako i kupite kartu za manje novaca nego što treba na izlazu iz metroa je možete nadopuniti za potreban iznos na istom automatu na kojem se karta i kupuje. Meni se to dogodilo, of kors. 🙂
  • 1 DAY TICKET – ili ti karta koja vrijedi za neograničen broj vožnji unutar 24 sata od kupnje. Cijena 600 Yena, ja sam uglavnom kupovala tu kartu. Imate i odabir po istom principu i za 72 sata ticket.
  • PASMO TICKET – nešto kao Oyster card u Londonu, je kartica koju napuniš s novcima i šibaš uokolo. Ja je nisam koristila, ne znam ni sama zašto.

Korisne stranice na kojima ćete naći više informacija:

Avanturistička ponuda u Japanu

Potres

Bilo je to mirno, sunčano jutro u Kyotu. Izlazim iz sobe u ranu zoru, naoružana foto opremom. Odlazim do hrama udaljenog nekoliko stanica vlakom od centralne stanice u Kyotu. Putem da hrama, baš po izlasku iz vlaka, Osaku je pogodio snažan potres. I to kako snažna potreščina! Od 6 stupnjeva po Richteru! Iako sam bila oko 50 km udaljena od samog epicentra, sve se treslo nekoliko sekundi kao ludo. Srce mi je stalo. Gledaš kako se svijet trese oko tebe, a ti se osjećaš kao da si ukopan na mjestu.

Eto, i to sam uspjela doživjeti. Bilo je to jedno avanturističko – nadnaravno iskustvo.

Ne preporučujem ga srčanim bolesnicima i osobama s visokim krvnim tlakom.

Doživljaj ocjena: 5/5

Tajfun

Nakon snažnog potresa svakako preporučujem za ultimativne avanturiste i oni koji žive na rubu, jedan razorni tajfun. Za vrijeme mog boravka zemlju nije pogodio ni jedan tajfun.

__

Eto dragi moji, SVE O JAPANU. Ima naravno toga još, no ovo su iz moje perspektive neke od najvažnijih stvari koje će vam dobro doći prilikom planiranja putovanja u zemlju izlazećeg sunca. Nažalost, nisam posjetila ni jedan Rykon u blizini planine Fuji, što mi je bila želja. Drugi put, kada neću biti dekintirana. No vi svakako taj doživljaj nemojte propustiti.

Više o iskustvu u Rykonu vidi u odličnom dokumentarcu Anthony Bourdaina OVDJE. A o noćnom, jedinstvenom životu u Tokiju, koji nikako ne propustite pogledaj OVDJE.

KANPAI !

Vaša,

Petra-san

About the Author / Petra

Petra. Poglavica nemirnog duha i još nemirnijih nogu. Blesava. Preglasna. Jednom se živi sistem djevojka. Putuje, fotka, snima i piše. Za Vas.

Leave a Reply

Your email address will not be published.