Kako samostalno organizirati putovanje na Madagaskar – 1. dio Sve što trebate znati prije puta

Razmišljate o samostalnom putovanju na Madagaskar ali uopće ne znate od kuda početi planiranje i organizaciju puta? Ok ljubitelji lemura i čudnovatih stvorenja, tu sam da vam pomognem, pa hajdmo redom!

Prije svega bacite oko na moj putopis o samom otoku OVDJE, kako bi ste stekli dojam iz mog iskustva što vas čeka na ‘osmom kontinentu’. Kao što vidite Madagaskar NIJE med i mlijeko.

Otok je jedna od najsiromašnijih afričkih država i iako prekrasan teško da put može izgledati kao montirani nerealni videi o ovom tropskom raju. Zašto? Zato što ćete provesti većinu vremena vozeći se uokolo u pokušaju da u 2 – 3 tjedna (pa i manje dana) vidite barem 20% otoka. Putem vam neće pogled krasiti bijele rajske plaže već neumoljiva surovost života u kojoj živi oko 22 milijuna ljudi.

Ako se niste nikada susreli s Afrikom, takvi prizori vas mogu podosta šokirati. Posebno kada su sve te tužne oči pune nade uperene u vas kao jednog od rijetkih stranaca na otoku.

U tri tjedna boravka na otoku vidjela sam svega nekoliko turista i jednu grupu Francuza, i to u nacionalnim parkovima. Turisti se uglavnom zadržavaju na otocima kao što su Nosy be, Nosy Iranja… (mali otoci smješteni na SZ Madagaskara s rajskim plažama i razvijenijom turističkom ponudom).

Ovo sve vam ne govorim kako bih vas obeshrabrila ili odgovorila od puta, već naprotiv, kako biste se što bolje pripremili za put.

U nastavku donosim sve bitne stvari koje je dobro znati prije samog puta.

Let do Madagaskara

  • Letovi iz Zagreba

Na akcijama cijene između 500 – 600 EUR za povratni let ZG – Antananarivo. Pratite Turkish Airlines, oni imaju najpovoljnije cijene.

  • Milano – Nosy Be (moja, ne tako dobra opcija)

Air Meridiana (talijanska avio kompanija) zna imati akcije za povratne, direktne letove Milano – Nosy Be (otok na SZ Madagaskara, NIJE Madagaskar) za 350 EUR.

Nosy Be i otoke uokolo njega svakako vrijedi vidjeti, pravi su turistički raj na zemlji. Masa Talijana odlazi tamo na uživanje u morskim radostima stoga su i stanovnici tih otoka naučili talijanski (onda možete zamisliti koliko ih ima!). Ono što je minus kod takvog leta je kako doći s Nosy Be-a na glavni otok ili ti Madagaskar, što sam ja shvatila tek tamo.

Naime, možete letjeti iz Nosy Be-a do Antananariva (glavni grad Madagaskara, skraćeno Tana), s Air Madagascar, povratna karta oko 400 EUR za let od 30-tak i manje minuta, not good.

Druga opcija, koju sam ja bila prisiljena odabrati, je ići brodom iz Nosy Be-a do Madagaskara, točnije mjesta Ankify. Od tamo sam uzela lokalni prijevoz do mjesta Ambanja (cca jedan sat vožnje za 25 kilometara), te iz Ambanja još 19 sati do Tane taxi-brousseom (njihovim lokalnim transportom, o tome više kasnije). Dakle uz takvu opciju vam ode 2 dana na put minimalno.

Viza

Po dolasku u zračnu luku ishodite vizu, cijena 25 EUR za boravak do 30 dana.

Najbolje vrijeme za posjet otoka

Od 6 do 11 mjeseca.

Ja sam bila u lipnju, s time da mi je ekipa iz nacionalnih parkova rekla da trebam doći oko listopada jer su tada životinje najaktivnije i svo cvijeće propupa te je sve puno ljepše i još zelenije i šarenije.

Od kraja 11 mjeseca počinje kišno razdoblje.

Cjepiva

Nije se nužno cijepiti protiv nikakvih beštija, ja nisam.

Jezik

Uz malgaški koji je službeni gotovo svi govore i francuski (logično, otok je bivša francuska kolonija).

Engleski govori jako malo ljudi – veliki problem ako ne znaš francuski, a nađeš se sam na otoku.

Valuta

Službena valuta je Malgaški arijari (MGA).

Ponesite eure, omjer je cca 1 EUR ≈ 3,4 MGA (s time da se u nekim mjenjačnicama možete cjenkati za tečaj).

Kartice nisam koristila, u većim gradovima tipa Tana, Antsirabe ima bankomata i banki, no uglavnom se plaća svugdje u gotovini.

Struja

U hotelima su klasične utičnice s dvije rupe, no s obzirom ćete provesti veliki dio puta vozeći se dobro je ponijeti koji prijenosni punjač za mobitel i sl.

Javni prijevoz i prometna infrastruktura

Jedini oblik javnog prijevoza na otoku je taxi brousse, vrsta lokalnog mini kombija koji ima postoje po cijelom otoku. Što se tiče rasporeda i točnosti vožnja to je priča za sebe.

Kada dođete na stanicu taxi broussea i dogovorite cijenu prijevoza (obično su cijene nešto veće za turiste, ali uglavnom poprilično jeftine), morate čekati da se vozilo skroz napuni i tek onda se kreće na predviđenu destinaciju.

Vožnje su duge i poprilično iscrpljujuće s obzirom na to da su takva vozila u jako lošem stanju, izrađena negdje valjda još u doba NDH i prenakrcana ljudima i ostalim teretom (žive patke, komadi namještaja, vreće riže… svašta se tu nađe i stane). Da je takva vožnja nezaboravno iskustvo je, no ipak je dosta nepouzdana i vrlo neudobna.

Često zbog lošeg stanja takva vozila tijekom vožnje riknu pa nije neobično vidjeti 20-tak ljudi uz cestu usred doslovce ničega kako čeka u nadi da će vozač uspjeti nešto ‘izmajmunirati’ i pokrenuti vozilo.

Ceste, kao što sam već napomenula, su jako loše. Dio prometnica koji je asfaltiran je pun rupa što vožnje čini dužima od predviđenog. Tako vam je za 50-tak kilometara u određenim dijelovima otoka potrebno i po nekoliko sati vožnje. Imate to u vidi prilikom organizacije puta.

Sigurnost? Nikako se ne voziti noću kada su pljačke česta pojava. Sjeverni dio otoka je ok kako su mi rekli ali prema jugu je opasnije.

Uz cestu ćete rijetko naići na WC, pripremite se za ‘natural toilet’, svi na otoku ga prakticiraju.

Rent a car

DA! Svakako! Topla preporuka ako nemate 2 mjeseca na raspolaganju u koja stignete vidjeti dosta toga uz sporiji tempo koristeći taxi brousse.

Došavši u Tanu organizirala sam auto s vozačem, točnije dva mlađa dečka koja su me držala kao kap vode na dlanu. Cijena ovisi opet vašim sposobnostima cjenkanja. Obično se cijene kreću od 30 – 50 EUR / dan.

Ja sam bila preoduševljena Stephanom koji me je vozio. Dečko ima 26 godina i fura turiste po otoku, ima malu prijevozničku agenciju i može srediti super cijene. Engleskog zna dovoljno za osnovno sporazumijevanje i da razumije vaše ‘želje i pozdrave’. Mene je odmah skužio, želim lokalno, autentično, družiti se s ljudima, obići škole, raspitati se o mogućnostima volontiranja i sve smo to obišli, uz nacionalne parkove i aveniju baobaba koju nisam htjela propustiti.

Stephan mi je dao svoj email: madalandtours@yahoo.com pa mu se možete javiti ako želite unaprijed dogovoriti prijevoz i cijene.

Smještaj

Lokalni hoteli su više nego interesantni no ne znam tko bi u njima spavao. To su ubiti male barake, s upitnom čistoćom i sigurnosti.

Naravno, na otoku ima i smještaja za turiste (bolja i veća ponuda je u većim gradovima i uz nacionalne parkove, kojih hvala bogu ima na svakom ćošku).

Ako dogovorite prijevoz sa Stephanom, on će vam naći i smještaj, što je meni bilo više nego odlično. Imajte u vidu da to nisu neki luksuzni hoteli, često sobičci s krevetom i odvojenom kupaonom koja je sklepana kao da sam je ja radila koja nemam blage veze s vodoinstalaterstvom.

Tople vode uglavnom NEMA, budite spremni na to.

Čistoća je relativno ok, u Africi ste ipak, nemojte to zaboraviti.

Naravno da na otocima s rajskim plažama kao što su Nosy Be na SZ ili Île Sainte-Marie (Nosy Boraha) na I možete uživati i u toploj vodi i u resortima i sličnim fensi-šmensi hotelima.

Neki od hotela u kojima sam ja odsjela na Madagaskaru su:

Antananarivo – hotel ‘Au Mirandav’

Antsirabe – hotel ‘Hotel Green Park’ (odličan hotel i najbolji restoran na otoku, imaju čak i pizze koje su ooodlične, što je meni nakon 2 tjedna riže bilo veliko oduševljenje)

Morondava – hotel ‘Le Batelage’ (kupaona koju treba doživjeti, ne u pozitivnom smislu, ostalo ok)

Andasibe – hotel ‘Maria Guesthouse’ (jako dobar smještaj, s ledenom vodom doduše ali soba kao i restoran su više nego solidni)

Hrana

Riža je osnova skoro svakog jela.

Uz nju poslužuju od mesa zebu, domaće govedo, piletinu, uz obalu ribe svih oblika, boja i veličina, povrće i umak. Taj ‘prilog’ riži nazivaju Kabaka, koji je uglavnom sličan saftu – gulašu od paradajza s mesom ili kao vodeno jelo (Romazava) obogaćeno nekim zelenim povrćem (izgleda kao da čajem polijevate rižu).

Ja sam se tijekom boravka na otocima doslovce davila za cca 5 dolara u ribi, riži i salati od zelja i mrkve – taj dio mi se baš najviše svidio, jer ne jedem često svježu ribu netom izvađenu iz mora, to se treba iskoristiti.

Domaće pivo je THB (Three Horses Beer), a žestica rakija od riže u slobodnom prijevodu ili ti Ranovola.

Za doručak jedu uglavnom puding od riže, a u hotelima je klasični kontinentalan doručak, kruh, maslac, džem, čaj ili kava, i ponekad jaja.

Raznog voća, posebno banana možete kupiti na svakom koraku za par kuna, naravno okus se ne može usporediti s ovim smećem koje nama serviraju u Europi, ovo voće kao i ostala hrana na otoku imaju prirodan i bogat okus!

U ‘dućanima’ i štandovima uz cestu možete kupiti kekse, grickalice, vodu i sokove.

Što spakirati

  • Vlažne maramice, maramice, antibakterijski gelovi – OBAVEZNO!
  • Prijenosni punjač za mobitel
  • Sunčane naočale
  • Kremu za sunčanje
  • Kupaći kostim, japanke i ostali ‘pribor’ za plažu ako planirate vrijeme provesti na nekom od rajskih otoka
  • Ručnik, komada 2
  • Laganu odjeću, temperature su većinom godine preko dana visoke, u lipnju je bilo ugodnih 20-tak stupnjeva, s hladnijim jutrima i večerima za koje vam je potrebna neka vesta, majica dugih ruka ili vjetrovka
  • Slatkiše za dječicu
  • Udobne cipele
  • Hlače dugih nogavica, tipa lanene (u NP kao što je Ranomafana, gusta je džungla, te se bolje zaštiti od uboda raznih stvorenja)
  • Kabanicu

Nadam se da sam vam barem malo pomogla s informacijama koje je dobro znati prije samog puta.

U idućem članku ću razraditi mogući plan i program puta, a prema onome što smatram da nikako ne smijete propustiti.

About the Author / Petra

Moje ime je Petra. Veliki sam sanjar, pustolov nemirnog duha i još nemirnijih nogu. Putujem. Fotkam. Snimam. I pišem. Za Vas.

Leave a Reply

Your email address will not be published.