PMS – Petrini mudri savjeti (o putovanjima)

Što više putuješ vidiš koliko malo znaš o drugima, ali i koliko toga još ima za istražiti u tom veeeelikom svijetu koji te očekuje.

Previše. Znam.

Čim pomislim na to padnem u depresiju jer nemam dovoljno života za obići sve. Vidjeti sve. Doživjeti sve.

Ali nećem se žaliti.

Zadovoljna sam u kojem smjeru idu te moje avanturističko – istraživačke noge. Dobro je dok idu, dao im dragi Bog pokretnosti i brzine. I manje celulita, ako može.

Nakon 6 intenzivnih godina lutanja svijetom, moj pogled na sama putovanja se dosta promijenio. Logično, zar ne? Ima nešto u onoj – rasteš sa svakim novim prijeđenim kilometrom, sva sreća ne u visinu iako bi mi dobro došao još koji centimetar, već se taj neki sklop u glavi mijenja.

Počinješ gledati drugačije na stvari, i doma, i tamo tamo daleko.

Počinješ doživljavati stvari drugačije, i doma, i tamo tamo daleko.

Pa eto sakupih neke svoje nadasve mudre misli na ovo elektronsko papirče, upravo o tom promijenjenom sklopu u glavi i načinu na koje danas gledam na putovanja.

PMS – Petrini mudri savjeti (o putovanjima)

Ostavi planiranje.

Izgubi se.

Poteci.

Veliki sam control freak te sam u početku sve, ali bas SVE, do u zadnje detalje prije samog puta isplanirala. Od toga što ću posjetiti, gdje su dobri restorani, gdje otići i vidjeti nešto malo drugačije od samo klasičnih turističkih atrakcija (kao da takvo što možeš isplanirati), gdje ću odsjesti, kako koristiti javni prijevoz… i tako u nedogled, bila sam pravi hodajući Lonely Planet.

Užas. Zaista.

A mislila sam kako je to super i osjećala sam se baš odlično kada bih vidjela izgubljene turiste koji se ne snalaze u metrou.

Bila sam pravi turist. Glavom i bradom. Morala sam obići u Parizu u 4 dana svih TOP 10 iz onih TOP 10 vodiča koje čak ima i kod nas za kupiti. Ne daj Bože da nešto nisam vidjela. To bi bilo pravo svetogrđe. Barem u mojoj glavi. Bože budale.

Gledajući danas na te prijašnje godine baš sam si smiješna, ali i tragična.

Danas sam sve, samo ne to.

Danas bih obišla neke značajnije atrakcije u Parizu, no ne bih se time opterećivala. Otišla bih prošetati gradom bez mape u rukama. Lutala bih, i dala nogama da me same po instinktu odvedu nekamo. Sigurno bih završila u nekoj boemskoj četvrti na cugi i ne bih se puno micala.

Taj put kada sam napravila upravo to, izgubila se u bespućima pariških uličica, je bio i najnezaboravniji.

Jer upoznala sam brdo ljudi, ponajviše ne-englezičnih Francuza s kojima sam završila vani u nekom lokalnom klubu kojeg nema u TOP 10 ili Lonely Planet vodiču. Nismo se previše razumjeli, jer ja ne znam francuski no sa Francuzima je ionako najbolja neverbalna komunikacija. Sutradan sam se probudila u malom studio apartmanu u Montmartre četvrti i gledala kako se priprema tradicionalna juha od luka. Bila mi je bljak, ali su ti trenuci bili najljepši.

Kužiš što hoću time reći?

Strogo planiranje svakog dana tvoga putovanja te neće dovesti do tih nezaboravnih trenutaka.

Da, bit će ti super jer ćeš vidjeti nešto novo, dapače, vidjet ćeš SVE, ali poanta nije u tome.

Da, putuje se da bi se vidjelo nešto novo, upoznala nova kultura i povijest nekog naroda ali ako ćeš se držati dobre, sigurne, isplanirane rute nećeš doživjeti ONO NEŠTO, po čemu ćeš na kraju najviše i pamtiti taj put.

Ne boj se izgubiti.

Ne planiraj previše.

Ne moraš vidjeti sve.

Poteci (ili ako želiš go with the flow).

Uno momento, uspori tempo.

Uživaj u trenutku.

Uspori tempo. Kao što rekoh, NE moraš vidjeti sve. Ne moraš se ubiti i doći s puta kao da si otišao u Njemačku tri dana na bauštelu.

Okej je ako nemaš najbolje fotke, okej je ako nisi opalio 10001 selfi za Instagram ili objavio 66 postova na fejsu.

Okej je ako nisi vidio sve atrakcije ili obišao 3 grada u 4 dana.

Pusti sve to i uživaj. Uživaj u trenutku.

Sjedni uz obalu. Ili u kafić. Ili bilo gdje. I promatraj ljude. Upijaj atmosferu. Popi previše. Odlutaj mislima. Počasti se nekom dobrom klopom i pojedi 5000 kalorija. Zajebi kilograme.

Jedi na ulici.

Znaš ono mjesto koje djeluje toliko prljavo i na kojem se okupljaju samo lokalci jer je klopa smiješno jeftina? E tamo jedi. Ozbiljno.

U početku sam izbjegavala takva horor mjesta. Salmonela sa raznim drugim -nelama mi je bila pred očima kada bih vidjela na čemu se to meso reže, ili koliko muha leti oko te riže. Kako netko može jesti tu hranu i ostati živ? Ili barem ne grliti školjku tri dana nakon takvog obroka?

Naravno, postoje neka pravila koja morate uzeti u obzir prilikom odabira “restorana na ulici” kako biste izbjegli moguće neželjene posljedice. Uvijek birajte mjesta gdje možete vidjeti mnogo ljudi, prije svega lokalnih ljudi kako tamo odlaze jesti. Po tome ne samo da ćete znati da je hrana dobra već da je i dnevno svježa. Ako vidite posušeno meso ili rezance za koje vam se čini da su tri dana stari nemojte tamo jesti.

Lokalna hrana sa štandova ili malih, neuglednih lokalnih restorana je najbolja hrana koju ćete pojesti na putu po Aziji ili Južnoj Americi. I najjeftinija, of kors. Ovdje vlada pravilo, što jeftinije tim ukusnije, bolje i autentičnije.

Zaboravi na McDonald i šminkerske-it restorane kakve možeš naći i doma. Jedi na ulici.

Ne budi stranac.

#jerljudisusve

Stranac si svugdje, osim u zemlji u kojoj si rođen. Da, ok, možemo to tako reći.

Ali. Ipak.

Ne budi stranac.

Nemoj se, molim te, nemoj se izolirati. Nemoj da ti bude neugodno ili bože me sačuvaj ispod časti upoznati ljude koji žive u Riu, Londonu ili u Siem Reapu. Jer ti ljudi su sve. Oni ne samo da će ti prenijeti ono najbolje i najiskrenije o zemlji u kojoj žive i u kojoj nisu stranci, već ćeš vrlo vjerojatno s njima provesti neke od najnezaboravnijih trenutaka na cijelom putovanju ako ne i u životu. I zbog njih, baš njih, se nećeš osjećati kao stranac.

Ne boj se povezani sa lokalcima.

Nemoj se bojati ili sramiti komunicirati rukama i nogama.

Budi ponizan i zahvalan. Što si tu i što imaš prilike upoznati te ljude. To je jedini jezik koji će ti trebati.

Budi otvorena uma i nemoj na sve brzopleto odgovoriti NE kada su drugi ljudi u pitanju.

I na kraju jedan klišeizirani ali uvijek dobar. I u modi.

Izađi iz komforne zone.

Daaa! Izađi iz te svoje komforne zone, neće ti odmah cigla past na glavu i ubiti te. A i ako hoće, evenšuli, bit ćeš okej s time. Jer znat ćeš da je vrijedilo.

Za sve te trenutke i unutarnja bogatstva koja putovanja nose. I za mudrost (očigledno)!

Živjeli dragi moji!

About the Author / Petra

Petra. Poglavica nemirnog duha i još nemirnijih nogu. Blesava. Preglasna. Jednom se živi sistem djevojka. Putuje, fotka, snima i piše. Za Vas.

Leave a Reply

Your email address will not be published.