If you think adventure is dangerous, try routine – it’s lethal

Za nekoliko dana idem na road trip po Europi, od Zagreba do Barcelone, oko 4 tisuće kilometara čiste uživancije. Uzbuđenje je veliko, dugo nisam road ‘tripala’ i baš sam hepi. No ovaj post nije o planiranom road tripu već reakcijama bližnjih nakon što su čuli za moj plan.

‘Pazi se, svi ti napadi…nije sigurno’, samo su neki od komentara koji su mi ubili volju za nastaviti priču dalje.

Uz Afriku i Bliski Istok sada je i Europa postala ‘nesigurna’ destinacija za putovanje, zbog učestalih terorističkih napada kojima svjedočimo u zadnje vrijeme. Sama pomisao na odlazak u Afriku, posebno ako ste žena – solo putnica, mnogima je poprilično strašna. Južna Amerika je sinonim za opasnost, narkotike i kriminal…

Draga mama, prijatelji i svi koji smatrate da je putovati toliko opasno, molim vas pročitajte ovo.

…Nemojte me krivo shvatiti, cijenim svu vašu brigu i volim vas jako, ko avion visoko i more duboko, no što je previše je previše! Jeste li ikada razmislili o tome kako je svaki dan ‘nova bitka’, ‘bitka za opstanak’, u kojoj ne znamo da li nam je baš taj današnji dan zadnja borba… posljednja utakmica. Svaki dan suočeni smo s nizom izazova, od samog buđenja i odlaska na posao, na fakultet ili kod prijatelja. Sve je zapisano ‘tamo gore’ i ako je došao naš ‘the day’, ne može nas spasiti ni sigurni, monoton, rutinski život koji većina ljudi živi!

Ti isti ljudi, mama, nisu plivali s morskim psima, skakali iz aviona, spavali u pustinji, otišli sami u Afriku ili među ljudoždere u Papuu. Iako, mama, znaš li da je 3653 puta veća vjerojatnost da ću poginuti u prometnoj nesreći na putu do posla nego od napada morskog psa ili odlaska solo u Afriku? A nikada se nisi brinula dok sam tijekom petogodišnjeg radnog staža u osiguranju, svaki dan išla na posao i bila suočena s ‘toliko’ opasnosti.

…Mi ljudi smo čudna bića. Bojimo se pomisli od avantura i pustolovina, svega što iskače iz normi i pravila ponašanja. Putovanja su jedan od izvora svih tih ‘strahota’. Dio zbog neznanja i neiskustva, a dio zbog odskakanja od uobičajene, dnevne, nama sigurne svakodnevice.

Sjećam se sebe prije nekoliko godina, dragi moji. Nisam bila daleko od vašeg razmišljanja. Prije svog prvog dalekog putovanja, u JI Aziju, bila sam suočena s brojnim preispitivanjima same sebe i prestrašena zbog raznih neistina i internetskih preuveličavanja o mjestima kao što su Bangkok ili Siem Reap. Od silovanja do pljački, odlazim u pravi ‘horor’, pomislila sam, zašto se uopće upuštaš u tako nešto? Ljubav i strast zbog koje sam dala otkaz i krenula u ‘to nepoznato’ ustupili su mjesto strahu i nevjerici… kad se sjetim toga, kao da to nisam bila ja… neka druga ‘restless’ Petra. Zbog tih svojih putničkih početaka, lipi moji, razumijem vaš strah. Razumijem vaše nepovjerenje i nesigurnost od odlaska ‘tamo negdje’, daleko od toplog kreveta i sigurnog doma…

Ali…

…Taj strah nestaje prvim susretom s novim ljudima. Ljudima s kojima se često nemaš kako sporazumijevati osim s rukama i nogama, a ipak nađeš jezik lakše nego s bilo kime prije. Ljudima u koje se zaljubiš na prvi pogled. U njihove životne priče, topli pogled i osmijeh pun nade.

…Taj strah nestaje prvi veličanstvenim vidikovcem koji oduzima dah. Rajskom plažom, najzvjezdanijim pustinjskim nebom, vrhovima veličanstvenih planina.

…Taj strah nestaje prvom najukusnijom hranom punom novih okusa i mirisa… i pivom s novim prijateljima na drugom kraju svijeta.

…Taj strah nestaje upoznavanjem njega u smrdljivom hostelu, slobodnog duha i pustolova, baš kao i ti, spremnog da ‘nađe svoje mjesto pod suncem’.

…Taj strah nestaje kada skužiš da taj strah nikada nije ni postojao, jer si rođena za tu ‘divljinu’, za taj svijet. Svijet koji te spremno čeka, široko otvorenih ruku, da ga zgrabiš ‘za muda’. I nađeš sebe u moru avantura i još neispričanih priča. Svijet koji nije opasan, mama! Opasnost je samo u našoj glavi. Prividni, glupav osjećaj, za koji, hvala Bogu, ima lijeka – putujte, dragi moji! Putovanja nisu opasna! Naravno, uvijek mora postojati određena doza opreza, ali nemojte živjeti pod ‘staklenim poklopcem’. Imamo samo jedan život, koji tako brzo prođe, da nema smisla, a ni vremena za taj strah. Samo krenite. Izađite iz sigurne zone, jer tek tada počinje ‘ono pravo’.

U 5 godina koliko ‘lutam’ po svijetu, stekla sam toliko novih prijatelja, upoznala toooliko predivnih ljudi, doživjela nezaboravne trenutke, vidjela nevjerojatne krajeve i što je najbitnije proširila svoje vidike, i postala bolja osoba! Ima li veće pobjede od toga? Ako ja mogu, možeš i ti. Nemoj dopustiti da ti strah oduzme sve te trenutke koji te čekaju.

I, mama, ako danas umrem (vjerojatnije doma kada izađem na ulicu nego u sirotištu u Africi), znaj da sam u zadnjih nekoliko godina proživjela više od većine ljudi koji dožive duboku starost. Toliko doživljaja, emocija i priča… za iduća tri života! I zbog toga nemam straha, kada dođe moj ‘the day’ spremna sam i za tu avanturu. Sretna, jer znam da sam slijedila svoje snove, iskočila iz okvira i uzela sve što mi je život ponudio!

So many people live within unhappy circumstances and yet will not take the initiative to change their situation because they are conditioned to a life of security, conformity, and conservatism, all of which may appear to give one peace of mind, but in reality nothing is more dangerous to the adventurous spirit within a man than a secure future. The very basic core of a man’s living spirit is his passion for adventure. The joy of life comes from our encounters with new experiences, and hence there is no greater joy than to have an endlessly changing horizon, for each day to have a new and different sun.

Jon Krakauer, Into the Wild

Za Mirnu, djevojku ‘sa svijetom na leđima’, koja uskoro odlazi na prvo daleko putovanje u JI Aziju, sretno mala!

error: Content is protected !!